Urinarne infekcije su jedan od najčešćih razloga posjeta liječniku. Iako su često bezazlene i prolazne, ponekad mogu izazvati ozbiljnije komplikacije te ih je upravo zbog toga važno na vrijeme prepoznati i ispravno liječiti.
Šta su mokraćne infekcije i koga zahvaćaju
Mokraćne infekcije su jedne od najčešćih bakterijskih infekcija od kojih godišnje obolijeva velik broj ljudi, osobito žena. One mogu zahvatiti bilo koji dio mokraćnog puta – bubrege, mokraćovode, mokraćni mjehur i mokraćnu cijev (uretru). Međutim, najčešće su infekcije koje zahvaćaju donji dio mokraćnog trakta, a to su infekcije mokraćnog mjehura i uretre. Iako su često prolazne i ne predstavljaju ozbiljno stanje, njihovi simptomi mogu biti nezgodni i iritantni, a ponekad se mogu pojaviti i ozbiljne komplikacije.
Infekcije mokraćnog sustava zahvaćaju i žene i muškarce svih životnih dobi. Žene imaju mnogo veći rizik od obolijevanja od urinarnih infekcija, a razlog tome je što je mokraćna cijev u žena jako kratka (do nekoliko cm) pa infekcija često ne ostaje lokalizirana nego lako napreduje do mokraćnog mjehura i dalje. Mokraćne infekcije mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija ako se prošire na bubrege pa ih je važno na vrijeme prepoznati i ispravno liječiti.
Infekcije mokraćnog trakta se mogu podijeliti na:
upalu mokraćnog mjehura (cistitis)
upalu bubrega (pijelonefritis)
infekcije bez simptoma (asimptomatska bakteriurija – prisutnost bakterija u urinu)
upalu mokraćne cijevi (uretritis) koja najčešće ide s cistitisom.
Infekcije se u nekih ljudi mogu javljati često pa se zovu ponavljajuće infekcije, a uz njih se mogu razviti i dodatne komplikacije pa ih nazivamo kompliciranim infekcijama.
Uzroci koji doprinose bakterijskoj infekciji mokraćnog sustava
Infekcija koja nastaje uzlaznim putem
1). Prepreka (začepljenje mokraćnog sustava-kamencima) .Bubrežni kamenciHidronefroza, bubrežni kamenčić 3 mm
2). Nenormalan rad mokraćnog mjehura koji sprječava potpuno pražnjenje (neke neurološke bolesti)
3). Propusnost mišićnog zaliska između mokraćovoda i mokraćnog mjehura koja omogučava mokraći i bakterijama povrat iz mjehura, uz moguće širenje uzlazne upale do bubrega
4). Uvođenje katetera ilii drugih medicinskih instrumenata (cistoskopa) u mokraćnu cijev i mokraćni mjehur
5) Spušten mokraćni mjehur nakon operacije maternice i jajnika.
6) Spušten mokraćni mjehur neovisno o operaciji matrenice.Spušten mjehur, stres inkontinencija, nevoljno otjecanje mokraće Žene koje su rađale više djece, žene koje nakon poroda nisu odležale nekoliko tjedana i tada je nakon poroda još uvijek uvećana maternica povlačila mokraćni mjehur koji ostaje od tada spušten. Zatim spušteni mjehur imaju žene koje su cijeli život nosile teške predmete, dizale teške predmete ili teško fizički radile. Vrlo često kod spuštenog mokraćnog mjehura bakterije iz debelog crijeva ili s površine kože ili iz rodnice lagano kod spuštenog mjehura ulaze u mjehur i izazivaju češće mokraćne infekcije
7) Vezikoureteralni reflux Ultrazvučna slika hidronefroze bubrega, nastala zbog vezikoureteralnog refluksa Mokraćna infekcija najčešće upala bubrega zbog vezikoureteralnog refluxa (urođena anomalija), otkriva se u dječjoj dobi. Kod ove anomalije pri mokrenju jedan dio urina vraća se putem najčešće jednog a ne oba uretreralna ušća u ureter (mokraćovod) a zatim prema bubregu.
8) Dijabetes; jedan od čestih uzroka pojave mokraćnih infekcija
Krvlju prenesene infekcije
1). Infekcija unutar krvotoka (septikemija)
2). Infekcija srčanih zalisaka npr.nakon gnojne angine (infektivni endokarditis)
Uzročnici mokraćnih infekcija.
1) Bakterije
Bakterijske infekcije donjeg mokraćnog sustava i mokraćne cijevi vrlo su učestale. Više od 85 % infekcija mokraćnog sustava uzrokovano je bakterijama iz vlastitih crijeva ili rodnice iste osobe. Obično se međutim te bakterije ispiru za vrijeme pražnjenja mokraćnog mjehura, ukoliko osoba pije dovoljno tekućine (barem 1 -1,5 l tekućine na dan) . Najčešći bakterijski uzročnici su: E.colli 68 %, Proteus mirabilis 12 %, Klebsiela aerogenes 4 %, Enteroccocus faecalis 6 %, Staphylococcus saphrophyticus ili Staph.epidermidis 10 %. Bakterijske infekcije su češće u muške nego u ženske novorođenčadi dok u dobi od 1 godine postaju oko 10 puta češće u djevojčica. Odprilike oko 10 % adolescentnih djevojaka u neko doba dobiva infekciju mokraćnog sustava, ali dječacima se to rijetko događa.
Tuberkuloza bubrega Kod odraslih osoba u dobi 25-50 godina, infekcije mokraćnog sustava češće su u žena, dok u dobi oko 50 godina i kasnije mokraćne infekcije postaju podjednako učestale u oba spola.Na slici je vidljiva tuberkuloza bubrega , koja se danas rijetko susreće u ordinacijama, merđutimiako je rijetka bolest i na nju treba misliti.
2) Virusne infekcije
VirusInfekcije koje su danas vrlo česte u žena i muškaraca su infekcije mokraćne cijevi . Najčešće je (uretra) – završna mokraćna cijev zahvaćena virusnom upalom Herpes simplexom i citomegalovirusom. Navedeni uzročnici kod žena mogu izazivati uz smetnje bolnog mokrenja i pečenja prištiće s vodenim mjehurićem koji kasnije prelazi u krasticu. Na vanjskom spolovilu žena ili muškaraca može se pojaviti jedna ili više takvih promjena kao na usnicama ili u nosu. Infekcije ovim virusima najčešće se prenose spolnim putem.
3) Infekcije drugim uzročnicima :ureplasmom, mycoplasmom. chlamydiom, .
Navedeni uzročnici kod žena nalaze se u rodnici jer navedeni uzročnici najčešće se prenose spolnim putem, iako se mogu osobe inficirati pri pregledima, raznim medicinskim zahvatima (cistoskopija) kao i u bazenima . Kod muškaraca navedeni uzročnici mogu izazvati akutni kronični uretritis (upalu završne mokraćne cijevi) i akutni kronični prostatitis (upalu prostate).Ove infekcije zadaju velike probleme muškarcima i liječnicima jer su neugodne, izazivaju bolove (peckanja u mokraćnoj cijevi, žarenje na kraju mokrenja u mokraćnoj cijevi, bolove u donjem dijelu trbuha i iznad stidne kosti, bolove prema testisima i na međici prema debelom crijevu) i teško, dugotrajno i mukotrpno se liječe. Ove spolno prenosive infekcije s obzirom da se ubrajaju u infekcije spolnog trakta bit će detaljno obrađene u jednoj od slijedećih aktualnih tema u muškaraca i žena.
3) Gljivice
Gljivične infekcije najčešće su uzrokovane Candidom albicans (kvasnicom). Ona može istovremeno biti prisutna u mokraćnoj cijevi kod žena i rodnici. Izaziva i kod muškaraca i žena svrbež i sirasti iscjedak gust i bez mirisa. Gljivice i bakterije često istodobno inficiraju bubrege. Navedene infkecije Candidom često su prisute kod dijabetičara, djevojaka koje uzimaju oralnu kontracepciju, u trudnoći i kod osoba nakon dugotrajne upotrebe ili upotrebe određenih antibiotika. Osim Candide postoje od gljivica i drugi oblici gljivica Blastomyces ilu Coccidioides.
4) Paraziti
TrichomonasParaziti su također mogući uzročnici mokraćnih infekcija. Najčešće to su gliste, trihomonas,parazit malarije, shistosomijaza i filarijaza. Trihomonas, praživotinja, spolno je prenosiva bolest koja može izazvati zelenkasto – žuti pjenušavi iscjedak iz rodnice. Ponekad bude zahvaćen, ali rijetko i mokraćni mjehur i mokraćna cijev. Kod muškaraca trihomonijaza ne izaziva simptome, ali kod nekih muškaraca može izazvati upalu prostate (prostatitis).. Malarija je bolest uzrokovana parazitom koji je također praživotinja. Prenose je komarci. Ona može začepiti male krvne žilice bubrega, oštetiti crvene krvne stanice (raspadanje eritrocita-hemoliza) i time dovesti do akutnog zatajenja bubrega. Shistosomijaza je infekcija crvolikim parazitom, može zahvatiti bubrege, mokraćovode i mokraćni mjehur, a česti je uzrok zatajenja bubrega u Egiptu i Brazilu. Infekcija može izazvati trajne infekcije mokraćnog mjehura koji može dovesti do raka mokraćnog mjehura. Filarijaza je također infekcija crvolikim organizmom. On začepljuje limfne žile, uzrokujući pojavu limfe u mokraći (hilurija). Filarijaza može izazvati ogromno nabreknuće tkiva (elefantijaza) – “slonovske noge” a može zahvatiti i mošnje (skrotum).
Simptomi
Simptomi upale mokraćnog mjehura nastaju naglo. Klasični simptomi su učestalo mokrenje malih količina urina, bol i pečenje prilikom mokrenja te otežano mokrenje. Mogu se javiti bolovi i grčevi u donjem dijelu trbuha ili u donjem dijelu leđa. Mokraća tijekom upale mjehura mijenja boju – postaje zamućena i neugodnog mirisa, a može se pojaviti i krv u mokraći. Tjelesna temperatura najčešće nije povišena i ne prelazi 37,5 °C.
Simptomi upale mjehura koje ne smijete ignorisati
- Mutna mokraća ili mokraća u kojoj su vidljivi tragovi krvi.
- Mokrite češće nego inače.
- Mokraća neugodnog mirisa.
- Bol ili osjećaj pečenja tijekom mokrenja.
- Stalni osjećaj pritiska u mjehuru i sile na WC.
- Grčevi ili pritisak u donjem dijelu abdomena ili dijelu leđa.
- Visoka temperatura s jakim bolom u predjelu bubrega.
Liječenje upale mokraćnog mjehura
Liječenje obično nije potrebno kod starijih osoba i infekcija bez simptoma. Pojačana hidracija, obilno pijenje tekućine, često dovodi do izlječenja blage infekcije mokraćnog mjehura. Ispiranje mokraće izbacuje mnoge bakterije iz tijela, vlastiti imunološki sustav odstranjuje preostale uzročnike infekcije.
Prije propisivanja antibiotika, liječnik utvrđuje ima li osoba kakvo stanje koje bi još više moglo pogoršati infekciju mokraćnog mjehura, kao što je poremećaj građe ili živčane opskrbe, šećerna bolest ili oslabljen imunološki sustav koji smanjuje sposobnost osobe da se bori s infekcijom.
Takva stanja iziskuju ozbiljnije liječenje i praćenje, osobito stoga, što će se infekcija vjerojatno vratiti čim osoba prestane uzimati antibiotike.
Uzimanje antibiotika na usta tijekom tri dana ili čak pojedinačna doza obično su učinkoviti ako infekcija nije dovela do nikakvih komplikacija. U slučaju tvrdokornije infekcije, antibiotici se obično uzimaju 7 do 10 dana.
Male doze antibiotika mogu se uzimati neprekidno u cilju sprječavanja (prevencija, profilaksa) infekcije u ljudi koji imaju sklonost čestim infekcijama mokraćnog mjehura.
Za ublažavanje simptoma koriste se različiti lijekovi, osobito kod čestih i jakih poriva na mokrenje te bolnog mokrenja.
Recidivirajuća upala mokraćnog mjehura
Kod recidivirajućeg cistitisa liječenje je strože te se terapija primjenjuje već kod nalaza urinokulture od 1000 bakterija u jednom mililitru urina.
Mnogo više poteškoća od jednostavne, sporadične upale mjehura stvara recidivirajući cistitis. O njemu govorimo ako postoje tri recidiva (dakle povrata bolesti) u posljednjih godinu dana od kojih je svaki dokazan urinokulturom, ili pak dva mikrobiološki dokazana recidiva u posljednjih šest mjeseci. Tada su kriteriji za liječenjem nešto stroži i terapija se primjenjuje već kod nalaza urinokulture od 1000 bakterija u jednom mililitru urina. Ponekad je u takvim slučajevima potrebno provoditi profilaktičko (sprječavajuće) liječenje niskim dozama antibiotika svaku večer ili tri puta tjedno kroz šest mjeseci.
U trenutku započinjanja s profilaksom bolesnica ne smije imati simptome akutne infekcije, a profilaktičku dozu antibiotika treba koristiti nakon svakog spolnog odnosa. Kao profilaktička terapija koriste se ranije navedeni antibiotici, ali i kotrimoksazol te ciprofloksacin u niskim dozama. Osim antimikrobnih lijekova, kod recidivirajućih infekcija svakako je korisno pridržavati se određenog higijensko-dijetetskog režima koji uključuje konzumaciju barem litru i pol vode dnevno, češće pražnjenje mjehura s nastojanjem potpunog izmokravanja, mokrenje nakon spolnog odnosa, higijensko brisanje nakon stolice (sprijeda prema straga) te eventualnu promjenu metode kontracepcije (primjerice, korištenje dijafragme nije poželjno).
Sprječavanje infekcija mokraćnog mjehura
Posljednjih godina prvo u Sjedinjenim Američkim Državama, a zatim i u ostalom dijelu svijeta u širokoj su upotrebi pripravci brusnice prvenstveno u sprječavanju recidiva urinarnih infekcija.
Mehanizam djelovanja brusnice je blokiranje vezanje E.coli za epitelne stanice mokraćnog trakta, no aktivnu tvar proantocijanid sadrži samo brusnica Vaccinium macrocarpon. Brusnica se primjenjuje u obliku tableta ili koncentrata, te u obliku čaja ili soka. U slučaju urinarne infekcije bakterijom E.coli savjetuje se uzimanje pola litre soka od brusnice tijekom tri tjedna. Može se uzimati i svježa, te sušena brusnica. Osim što je izvor antocijana, sadrži i bioflavonoide koji imaju snažno antioksidativno djelovanje, te hipuričnu kiselinu koja je prirodni antibiotik. Potrebno je izbjegavati istovremeno uzimanje preparata brusnice i uvinog čaja, jer brusnica poništava učinak medvjetke – uvinog čaja.
Probiotici se također koriste radi prevencije urinarnih infekcija. Pozitivan učinak probiotika u prevenciji infekcija mokraćnih putova temelji se na:
blokiranju mjesta vezanja uropatogenih bakterija za sluznicu mokraćnog mjehura,
stvaranju hidrogen peroksida koji je mikrobicidan,
poticanju lučenja protuupalnih tvari (citokina) i
snižavanju pH urina.
Probiotici potiskuju kolonizaciju patogenih bakterija smanjujući na taj način rizik od infekcije.
Ostale preventivne mjere su:
- pijenje dovoljne količine tekućine (6-8 čaša dnevno),
- ne odgađanje mokrenja,
- smanjenje unosa kofeina, alkohola, pušenja
- pravilno pranje spolovila i analnog područja i pravilno brisanje nakon nužde od naprijed prema straga,
- pranje spolovila prije i nakon spolnog odnosa,
- pražnjenje mokraćnog mjehura prije i nakon spolnog odnosa,
- često mijenjanje higijenskih uložaka i tampona,
- izbjegavanje pjenušavih kupki, lužnatih sapuna, soli za kupanje, dugotrajnog kupanja u kadi ili bazenu,
- izbjegavanje pudera i dezodoransa za održavanje higijene intimnog dijela tijela te
- ne nosite tijesnu odjeću i sintetičko donje rublje.
Recept za prirodni antibiotik protiv upale mjehura
Pomiješani u pravom omjeru, korijen peršina, limun, med i maslinovo ulje svojim će moćnim antibiotskim i antivirusnim djelovanjem ukloniti dosadnu bakteriju.
Potrebni sastojci:
250 g korijena peršina
250 g limuna s korom
250 g meda (po mogućnosti od kadulje)
2 dl maslinova ulja
Priprema:
Peršin i limun s korom treba sitno nasjeckati, a zatim sve sastojke, uključujući med i maslinovo ulje, smiksati u blenderu.
Dobit ćete kašastu masu koju treba čuvati u hladnjaku. Svako jutro treba uzimati jednu jušnu žlicu.
Nakon što potrošite cijelu napravljenu količinu, bakterije više ne bi trebalo biti.
Napomena: Med bi bilo dobro nabaviti kod provjerenog pčelara, limun bi svakako trebao biti domaći neprskani. Ako limun ipak kupite u trgovini, stavite ga da odstoji u hladnoj vodi u koju ste dodali malo sode bikarbone. Nakon toga ga dobro isperite.