Sinkopa – uzroci, simptomi, prevencija, liječenje…

Prema medicinskim udžbenicima sinkopa je nagli, kratkotrajni gubitak
svijesti praćen gubitkom posturalnog tonusa nakon čega slijedi, po definiciji, spontani dolazak ksvijesti.

Sinkopu treba razlučiti od stanja zvanog prolazni gubitak svijesti. Sama definicija sinkope je
vrlo „široka“, pa zapravo obuhvaća praktički sve uzroke prolazne nesvjestice, uključujući potres mozga i nekoliko tipova epileptičnog napada, TIA-u te moždani udar.
Preciznija definicija bi trebala suziti broj kliničkih stanja koje ona obuhvaća.

Europsko kardiološko društvo predlaže sljedeću definiciju: prolazni, samoograničavajući gubitak svijesti, koji uobičajeno dovodi do pada. Sinkopa se događa iznimno brzo, ali i oporavak slijedi brzo, spontano i upotpunosti.

Tipično, bolesnik je blijed, nepokretan,oznojen i hipotenzivan, s hladnim ekstremitetima,
slabo palpabilnim pulsom, te brzim i plitkim disanjem. Omaglica i bolesnikov osjećaj da će izgubiti svijest (presinkopa) se obično razmatraju sa sinkopom jer su uzroci isti

Sinkopu je potrebno razlikovati od konvulzija (epileptičnih napada) koje mogu uzrokovati kratkotrajni iznenadni gubitak svijesti, izmjenična brza grčenja i opuštanja mišića, gubitak kontrole mokrenja/probave. Usprkos tomu, ponekad je nemoguće samo na temelju kliničke slike donijeti ispravnu dijagnozu i potrebno je stručno mišljenje specijalista neurologa.

Uzroci sinkope

Sinkopa može biti uzrokovana srčanim problemima, odnosno nedovoljnom opskrbom mozga krvlju što je većinom posljedica smanjenog srčanog minutnog volumena.

Smanjeni srčani volumen može biti uzrokovan:stanjima koja ometaju venski povrat krvi u srce,

• presporim ili prebrzim radom srca, nepravilnim otkucajima, odnosno aritmijama,

• poremećenom funkcijom dijastole (vrijeme opuštanja srca),

• poremećenom funkcijom sistole (vrijeme kontrakcije srca),

• poremećajima koji ometaju istjecanje krvi iz srca.

Može se dogoditi i kao posljedica pada krvnog tlaka i / ili naglog usporavanja broja otkucaja, radi čega dolazi do prestanka protoka krvi u mozgu. U nekim slučajevima može nastati jer u krvi nedostaje glukoze, O2 ili oboje, no to ovisi o bolesniku.

Kako nastaju radi nedovoljne opskrbe mozga krvlju, do toga može doći raadi smanjenog srčanog minutnog volumena.

Moždani udari, tranzitorne ishemične atake i ostali cerebrovaskularni poremećaji rijetko će uzrokovati sinkopu. Većina tih bolesti ne zahvaća centralne strukture mozga, a da bi došlo do gubitka svijesti one trebaju biti zahvaćene. Kod nekih pacijenata, iako rijetko, mogu se dogoditi sinkope kada okrenu glavu u određene položaje.

Čak i kada je protok krvi kroz mozak dobar, nedostatak tvari u krvi može uzrokovati sinkopu. Primarni uzrok je hipoglikemija, iako je gubitak svijesti uslijed tog uzroka rijetko nagao jer se prije toga pojavljuju upozoravajući simptomi.

Simptomi sinkope

U nekim slučajevima prije nastupa sinkope bolesnik ima stanje predsinkope koje karakterizira osjećaj gubitka svijesti, bolesnik osjeća malaksalost u cijelom tijelu, žali se na poremećaj vida, nemogućnost da ostane u uspravnom položaju. Tipični simptomi sinkope karakterizirani su padom krvnog tlaka, osoba je blijeda, znoji se, disanje je plitko.

Pri gubitku svijesti osoba je nepokretna, disanje je usporeno i slabo čujno pri čemu je tonus mišića sfinktera očuvan.

Prevencija sinkope

Sinkopu je teško preventivno liječiti, no mogu se učiniti koraci koji će je barem odgoditi, ako ne i spriječiti. Osobe koje imaju dijagnosticiranu neku kardiološku ili neurološku bolest trebale bi redovito odlaziti na kontrole i slijediti upute koje je nadležni liječnik izdao. Ukoliko je riječ o vazovagalnim sinkopama postoje brojni savjeti koje osoba može primjenjivati u svakodnevnom životu kako bi izbjegla ponovni gubitak svijesti.

Kako mogu izbjeći ponovne vazovagalne sinkope?
Promjenom stila života, izbjegavanjem provocirajućih čimbenika, kao i pravovremenim prepoznavanjem upozoravajućih simptoma, može se smanjiti učestalost sinkope i značajno poboljšati kvaliteta života.

• Piti dovoljno tekućine (oko 2,5 l vode) – prije ustajanja ili odmah nakon ustajanja iz kreveta popiti 500 ml vode i tijekom dana nastaviti piti tekućinu
• Ako imate nizak krvni tlak, povećajte unos soli (hranu dosoliti s 8 do 10 g soli dnevno; jedna čajna žličica sadrži 5 g soli)
• Jesti redovito manje obroke, izbjegavati velike količine slatke hrane
• Kavu i alkohol piti u umjerenim količinama
• Prije očekivanih dugih stajanja popiti odjednom 500 ml hladnije vode
• Izbjegavati nagla ustajanja iz sjedećeg i ležećeg položaja
• Tuširati se navečer toplom vodom (izbjegavati tuširanje vrućom vodom, koristiti mlaku vodu)
• Redovito vježbati, lagane aerobne vježbe (brzo hodanje, lagano trčanje, vožnja bicikla) najmanje 3 puta tjedno po 20 minuta te vježbe snage osobito za mišiće nogu i trbuha

Dijagnoza

Fizikalni pregled: Posturalne promjene srčane frekvencije ili arterijskog tlaka ukazuju na hipovolemiju ili druge uzroke ortostatske hipotenzije. Šum nad karotidnom arterijom ili oslabljeni karotidni puls ukazuju na ishemiju mozga.

Grubi, kasni, bazalni šum koji se širi u karotidne arterije ukazuje na aortnu stenozu, sistolički šum koji se pojačava Valsalvinim manevrom ili koji nestaje čučanjem ukazuje na hipertrofičnu kardiomiopatiju. Klik i šum koji se čuju ranije u sistoli i bolje prilikom stajanja ukazuju na prolaps mitralne valvule, što govori da je uzrok vjerojatno aritmija. Daljnja obrada je potrebna ako se postavi sumnja na krvarenje, druge uzroke hipovolemije, ili žarišni poremećaj CNS–a.

Traženje od bolesnika da hiperventilira ili pritiskanje karotidnog sinusa (kako bi se otkrila preosjetljivost karotidnog sinusa) može izazvati simptome. Pritiskanje karotidnog sinusa zahtijeva praćenje EKG–a i ne smije se primijeniti obostrano.

Ukoliko ga promatra kliničar, histerično onesvješćivanje se može razlikovati od sinkope jer se ne gubi svijest (iako su neki bolesnici izvrsni oponašatelji), srčana frekvencija ili arterijski tlak ostaju normalni, nema bljedoće i znojenja.

Pretrage: EKG u mirovanju se snima svim bolesnicima. EKG može otkriti aritmiju, nepravilnost provođenja, ventrikulsku hipertrofiju, preekscitaciju, produženje QT, kvar srčanog elektrostimulatora, ishemiju ili infarkt miokarda. Ako nema kliničkih znakova, mudro je odrediti srčane markere ili snimiti EKG kako bi se isključio infarkt miokarda u starijih bolesnika plus Holter EKG monitoring kroz najmanje 24 h. Svaka otkrivena aritmija mora biti povezana s promijenjenim stanjem svijesti kako bi se mogla smatrati uzrokom, no većina bolesnika ne dožive sinkopu za vrijeme nadzora (monitoringa). Uređaj za bilježenje događaja može biti koristan ako sinkopi prethode upozoravajući simptomi.

EEG je potreban ako se sumnja na epilepsiju, CT i MR glave i mozga su indicirani samo ako znakovi i simptomi ukazuju na žarišni poremećaj CNS–a ili na intrakranijski proces.

Liječenje i prognoze

Prognoza je povoljna za mlade osobe sa sinkopom nepoznatog uzroka koju ne prati kardiovaskularna bolest; opsežna obrada je rijetko potrebna. Sinkopa je puno vjerojatnije uzrokovana značajnom bolešću u starijih nego što je to slučaj u mlađih osoba. Sinkopa je loš prognostički znak za osobe s koronarnom bolešću, miokarditisom, hipertrofičnom kardiomiopatijom, aortnom stenozom ili poznatim ventrikulskim aritmijama.

Stavljanjem bolesnika u horizontalan položaj s podignutim nogama obično završava epizoda sinkope. Ako se bolesnik sjedne prebrzo iz tog položaja, sinkopa se može ponoviti, podizanje bolesnika rukama ili prijevoz u uspravnom položaju može prolongirati cerebralnu hipoperfuziju i spriječiti oporavak.

Daljnje liječenje ovisi o uzroku. Hipertrofična kardiomiopatija koja uzrokuje opstrukciju se liječi βblokatorima, verapamilom ili septalnom miomektomijom. Ove metode liječenja i amiodaron mogu ublažiti pridružene aritmije.

Bradiaritmije mogu zahtijevati ugradnju srčanog elektrostimulatora; tahiaritmije nalažu specifičnu farmakoterapiju, radioablaciju ili kirurški zahvat. Ventrikulske aritmije mogu zahtijevati implantabilne defibrilatore. Hipersenzitivnost karotidnog sinusa može zahtijevati postavljanje srčanog elektrostimulatora zbog bradiaritmija ili zračenje karotidnog sinusa kako bi se ublažila vazodepresorna komponenta. Liječe se hipovolemija, anemija, poremećaji elektrolita i toksičnost lijekova. U slučaju aortne stenoze, moguće je učiniti operaciju aortnog zaliska jer starija životna dob bolesnika nije kontraindikacija.