Faruk
Sociopat je izraz koji ljudi koriste, često proizvoljno, da opisuju nekoga ko je naizgled bez savjesti. U većini slučajeva, to je opis koji je bezbrižno izbačen kako bi se neka osoba označila kao osoba koja izaziva mržnju ili je vrijedna mržnje. Isto se odnosi i na termin psihopata, koji mnogim ljudima sugerira sociopatu koji je jednostavno opasniji, poput masovnog ubice.
Karakteristike sociopatije i psihopatije se mogu preklapati, ali sociopatija je nezvanični izraz za antisocijalni poremećaj ličnosti (APD). Psihopatija nije zvanična dijagnoza i ne smatra se APD-om.
Iako se sociopat i psihopat često koriste naizmjenično, svaki ima svoje jasne linije razlikovanja koje se mogu široko opisati.
Sadržaj
Razlika između sociopate i psihopate
Iako se psihopate klasifikuju kao ljudi sa malo ili nimalo savesti, sociopati imaju ograničenu, iako slabu, sposobnost da osećaju empatiju i kajanje. Psihopati mogu i prate društvene konvencije kada to odgovara njihovim potrebama. Veća je vjerovatnoća da će sociopate odskočiti i burno reagirati kad god se suoče s posljedicama svojih postupaka.
Sociopat
- Jasno stavljaju do znanja da ih nije briga kako se drugi osjećaju
- Ponašaju se burno i impulsivno
- Sklon napadima ljutnje i bijesa
- Prepoznaje šta radi, ali racionalizira svoje ponašanje
- Ne može održavati redovan radni i porodični život
- Može formirati emocionalne vezanosti, ali mu je teško pretvarati se da brine
- Pokazuje hladnokrvno ponašanje
- Ne prepoznaju nevolje drugih ljudi
- Imaju veze koje su plitke i lažne
- Održavaju normalan život kao paravan za kriminalne aktivnosti
- Ne uspijevaju formirati istinske emocionalne vezanosti
- Vole ljude na njihov način
Willem H.J. Martens u svom zloglasnom članku “Skrivena patnja psihopate” tvrdi da psihopate ponekad pate od emocionalne boli i usamljenosti. Većina njih vodi živote ispunjene povredama i ne može vjerovati ljudima, ali kao i svako ljudsko biće na planeti, i oni žele da budu voljeni i prihvaćeni.
Međutim, njihovo vlastito ponašanje to čini izuzetno teškim, ako ne i nemogućim, i većina je toga svjesna. Neki osjećaju tugu zbog postupaka koje ne mogu kontrolirati jer znaju da ih to još više izoluje od drugih.
Pristup nasilju
Iako je uobičajeno misliti da su sociopati i psihopati sami po sebi opasni, ovo je više konstrukt TV drame nego pravi odraz poremećaja. Nasilje, iako je svakako moguće, nije inherentna karakteristika ni sociopatije ni psihopatije.
Uz to, ljudi sa APD-om će često ići na nevjerovatne dužine kako bi manipulirali drugima, bilo da ih šarmiraju, razoružaju ili uplaše, kako bi dobili ono što žele. Kada psihopati postanu nasilni, kao u slučaju Jeffreyja Dahmera, podjednaka je vjerovatnoća da će povrijediti sebe kao i druge.
Martens napominje da što se psihopata više osjeća društveno izolirano, tužno i usamljeno, to je veći rizik od nasilja i impulzivnog i/ili nepromišljenog ponašanja.
Porijeklo i razvoj
Neki kažu da se “sociopate stvaraju i psihopate rađaju”, ali ova karakterizacija može biti previše široka. Iako je istina da se vjeruje da psihopatija ima genetske komponente (možda uzrokovane nerazvijenošću dijelova mozga koji reguliraju emocije i impulsivnost), jasno je da postoje i drugi faktori koji doprinose poremećaju ponašanja.
Dobro cijenjena studija o psihopatiji sugerira da psihopate često imaju povijest nestabilnog porodičnog života i/ili da su odrasli u siromašnijim četvrtima sklonim nasilju. Mnogi su imali roditelje koji su ovisnici o drogama i koji nisu pružili roditeljsko vodstvo ili pažnju.
To se obično prevodi u nestabilne i neuspješne veze u odrasloj dobi i fiksirani osjećaj da ste „ukradeni“ mogućnosti i prednosti koje se pružaju svima drugima. Sociopatija se također povezuje sa štetnim iskustvima iz djetinjstva, uključujući seksualno zlostavljanje, fizičko nasilje ili nestabilnost roditelja.
Sociopate imaju savjest, iako slabu, i često će opravdati nešto za što znaju da nije u redu. Nasuprot tome, psihopate će vjerovati da su njihovi postupci opravdani i ne osjećaju grižnju savjesti za bilo kakvu štetu.
Ova diferencijacija može sugerirati da priroda igra veću ulogu u stvaranju psihopate nego sociopate. Ovo je dijelom potkrijepljeno pregledom studija iz 2014. u kojem čak trećina ljudi s dijagnozom sociopatije u suštini “odustaje” od svog antisocijalnog ponašanja u kasnijem životu i razvijaju dobro prilagođene odnose.
Dijagnoza
Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM) klasifikuje APD prema nizu osobina ličnosti i ponašanja koje opisuju kako osoba funkcionira, kako se odnosi prema drugima i kako se ta uvjerenja izražavaju postupcima.
Samofunkcionalne karakteristike
Samofunkcionalne karakteristike su one koje odražavaju kakva je osoba i kako ta osoba gleda na svoje postupke ili ciljeve. Da bi vam se dijagnosticirala APD, morate pokazati sve sljedeće karakteristike:
- Postizanje samopoštovanja iz moći, lične koristi ili zadovoljstva
- Egocentričnost ili egocentričnost
- Postavljanje ciljeva zasnovanih na ličnom zadovoljstvu bez obzira na zakon ili etiku
Interpersonalne karakteristike
Interpersonalne karakteristike su one koje opisuju kako osoba komunicira s drugima općenito. Morate pokazati i ove osobine da biste dobili dijagnozu APD:
Nedostatak empatije prema patnji ili povrijeđenosti drugih ljudi ili kada se suoči s povrijeđenošću ili ljutnjom ljudi kojima su manipulirali
Nemogućnost da se imaju istinski međusobno emocionalno intimni odnosi zbog instinkta za kontrolom (dominacijom ili zastrašivanjem), prisilom ili obmanom
Karakteristike ponašanja
Karakteristike ponašanja upotpunjuju kliničku dijagnozu opisujući put kojim će osoba krenuti da kontroliše, prisili ili obmane, kao što su:
Snažna tendencija zanemarivanja obaveza, obećanja i dogovora, uključujući i finansijske
Poteškoće u pravljenju planova, više volite vjerovati da ste u stanju spretno rješavati probleme kako se pojave
Nije neuobičajeno da neko sa APD bude u ponovljenim tučama ili napadima.
Laž kao sredstvo za sticanje društvenog pristupa ili prednosti, kao što je da se proglasite odlikovanim ratnim herojem kada nikada niste služili
Donošenje odluka na brzinu bez obzira na posljedice ako se želi postići trenutni cilj
Uporna ljutnja ili razdražljivost, čak i zbog malih stvari, kao i zlobno, zlobno ponašanje
Reagiranje bezosjećajnošću, agresijom, bezobzirnošću ili čak sadizmom kada se suočite s posljedicama svojih postupaka
Rizik, lako vam postaje dosadno i sposobnost da se ignorišu lične granice i opravdaju čak i najnečuveniji postupci
Emocionalna manipulacija drugima—na primjer, pretvaranje da ste zainteresirani za nekoga samo da biste postigli cilj
Tretman
APD nema lijek ili liječenje prve linije koje se preporučuje. Umjesto toga, terapijske strategije se često fokusiraju na problematično ponašanje, vještine suočavanja i komorbiditete kao što su poremećaji upotrebe supstanci. Tipični pristupi uključuju:
- Terapija razgovorom (individualna i grupna)
- Kognitivno bihevioralna terapija (CBT)
- Terapija zasnovana na mentalizaciji (MBT)
- Demokratska terapijska zajednica (DTC)
- Impulzivno savjetovanje o načinu života
- Lijekovi (antidepresivi, antipsihotici, stabilizatori raspoloženja)
Psihopati i sociopati vs narcisi
Uprkos uobičajenoj upotrebi i određenom preklapanju karakteristika, nisu svi ljudi sa narcizmom sociopati/psihopate, a nisu svi sociopati/psihopate narcisi.
Sociopatija potpada pod klasifikaciju antisocijalnih poremećaja ličnosti, koji su obilježeni “prožimajućim obrascem zanemarivanja i kršenja prava drugih”. Nasuprot tome, narcizam je poseban poremećaj ličnosti.
Međutim, DSM-V klasifikuje i antisocijalne i narcističke poremećaje ličnosti kao klaster B poremećaja ličnosti, kategoriju koja takođe uključuje granične i histrionske poremećaje ličnosti.
U praktičnoj primjeni na svakodnevni život, glavne razlike leže u namjerama osobe. Ljudi s narcističkim poremećajem ličnosti (NPD) služe sebi; preuveličavaju svoju samovažnost, žude za stalnim pohvalama, ulažu se u velike dužine da nahrane svoj ego i izuzetno su zabrinuti za imidž. Iz ovih razloga, narcisi se često čine uspješnim i visokofunkcionalnim. Za razliku od sociopata, neki narcisi su sposobni za empatiju i kajanje. Ljudi koje narcis povrijedi samo su nenamjerne žrtve na putu do željenog rezultata.
Američko udruženje psihijatara (APA) procjenjuje prevalenciju NPD-a na 0% do 6,2% populacije.
S druge strane, sociopate imaju namjeru da naškode drugima i često uživaju u tom činu. Ne zanima ih šta drugi misle o njima; nedostaje im narcisoidna preokupacija imidžom, što se često prevodi u nesposobnost da zadrže posao i održe odnose.
Petar Jovanović
