Krpelj – način prijenosa, liječenje, kako se zaštititi…

Krpelji

Krpelji su člankonošci paučnjaci iz reda grinja. Za razvoj i razmnožavanje potreban im je obrok krvi, zbog čega povremeno žive kao nametnici na toplokrvnim kralješnjacima.

Krpelji su rasprostranjeni široko u prirodi, a najčešće ih nalazimo u prizemnom sloju rubnih područja šuma, sloju grmlja i niskog raslinja, po šikarama i visokotravnatim staništima. Prilikom uboda preko sline mogu prenositi različite zarazne bolesti (KME, Lyme-borelioza).

Prirodni rezervoar KME virusa su različite vrste malih šumskih glodavaca, jež, krtica. Budući da je utvrđeno da se virus razmnožava u krpeljima i transovarijalno prenosi s jedne generacije na drugu krpelj ima ulogu i kao rezervoar i kao prenosilac KME virusa.

Način prijenosa

Osnovni način zaraze čovjeka virusom KME je ubod zaraženog krpelja. Za vrijeme hranjenja krpelj, preko sline može unijeti uzročnika u organizam domaćina. Rizik od zaraze je tim veći što je boravak krpelja na tijelu duži. Prijenos virusa s čovjeka na čovjeka nije poznat.

Kako krpelji grizu?

Kada krpelji pronađu domaćina, obično traže područja meke kože gde će se zakačiti. Oni obično ne grizu odmah, često lutaju po telu nekoliko sati. Krpelji se često nastanjuju oko linije kose, iza ušiju ili u naborima kože. Jednom kada krpelj pronađe odgovarajuće mesto za hranjenje, koristi delove usta kako bi probio kožu domaćina, ubacio cev za hranjenje (koja takođe služi kao sidro) u ranu i zatim se hrani krvlju dok se ne napuni. Iz tog razloga može se, ukoliko duže stoji, značajno uvećati.

Nećete osećati bol kada se krpelj zalepi za vašu kožu i kada počne da se hrani. Ako ne pronađete krpelja i ne uklonite ga, on će sam otpasti kada je pun vaše krvi (sit). To se obično događa nakon nekoliko dana, ali ponekad može potrajati i do dve sedmice. Kao i kod ujeda komarca, vaša koža će obično postati crvena i osetićete svrab u blizini ugriza krpelja. Ljudi često primete da imaju posla sa krpeljom tek kada primete crvenilo ili kada koža počne da ih svrbi.

Zašto je krpelj opasan?

Krpelj može biti zaražen bakterijom Borreliom Burgdorferi (Borrelia Burgdorferi) kao i virusom krpeljskog encefalitisa i ove mikorganizme može preneti čoveku. Borellia je uzročnik Lajmske bolesti. Prema podacima sa kojima raspolažu epidemiolozi 30 – 40% krpelja na teritorji Beograda je zaražeo Borreliom.

Što učiniti kod uboda krpelja

U slučaju uboda, krpelja treba čim prije i na ispravan način odstraniti.

Potrebno ga je uhvatiti pincetom uz samu kožu i laganim povlačenjem izvlačiti.

Treba izbjegavati naglo povlačenje, stiskanje ili gnječenje. Krpelja je puno lakše odstraniti u prvim satima nakon uboda.

Nikada nemojte krpelja „gušiti“ premazivanjem s uljem, alkoholom, masti i drugim sredstvima!!! Time izazivate grčenje i njegovu naglu smrt. Iako će to u većini slučajeva olakšati izvlačenje, dovesti će i do pražnjenja sadržaja trbušne šupljine krpelja u čovjeka. Na taj način vrlo se lako prenese zaraza ako je krpelj bio zaražen.

Nakon odstranjivanja potrebno je mjesto uboda premazati alkoholom, a ruke oprati vodom i sapunom.

Lajmska bolest liječi se antibioticima

Krpeljni meningoencefalitis je virusna bolest središnjeg živčanog sustava. Inkubacija tj. vrijeme od zaraze do pojave prvih simptoma uglavnom traje od 7 do 14 dana. U većine zaraženih osoba bolest isprva nalikuje gripi. Ako se razvije upala moždanih ovojnica (meningitis), naglo se pojavljuju visoka temperatura, jaka glavobolja, vrtoglavica, ukočenost vrata i osjetljivost na svjetlost.

Upala moždanih ovojnica može prerasti u upalu mozga opasnu po život. S obzirom na to da nema specifičnoga liječenja za krpeljni meningoencefalitis, nego se liječe simptomi, kao najučinkovitija prevencija preporučuje se cijepljenje, i to ponajprije osobama koje zbog posla ili rekreacije često borave u prirodi.

Lajmska bolest bakterijska je infekcija koja najčešće počinje upadljivim prstenastim crvenilom na mjestu uboda, otprilike 7 do 14 dana nakon uboda. Kožna promjena može biti bolna te praćena visokom temperaturom i povećanjem limfnih čvorova.

Nakon nekog vremena crvenilo spontano nestaje, no u narednih nekoliko tjedana bakterije se mogu proširiti krvlju u druge organe, osobito u mišićno-koštani sustav, srce, zglobove i živčani sustav. Lajmska borelioza liječi se antibioticima koji su najučinkovitiji u prvoj fazi bolesti, pa je poželjno terapiju započeti što ranije kako bi se izbjegle komplikacije.

Krpeljni Meningoencefalitis

Krpeljni meningoencefalitis (KME) je virusna bolest koja se prvenstveno prenosi ubodom zaraženog krpelja.

Njezino pojavljivanje vezano je uz boravak ljudi u prirodi i to u područjima gdje ima zaraženih krpelja (prirodno žarište). Bolest ima sezonski karakter, odnosno pojavljuje se od proljeća do jeseni kada je i aktivnost krpelja najveća.

Najčešće pogađa osobe koje profesionalno borave u endemskim područjima (npr. šumski radnici, poljoprivrednici) ili koji kao izletnici dolaze u dodir s krpeljima. Sporadičnih slučajeva može biti tokom cijele godine. Poznate su dvije varijante bolesti. U Europi se pojavljuje srednjoeuropski krpeljni meningoencephalitis i blažeg je karaktera, dok je Aziji prevladava dalekoistočni encefalitis često s visokom smrtnošću.

Prevencija bolesti koje prenose krpelji

• Izbjegavanje područja bogatih krpeljima tijekom ljetnih mjeseci (kada je najveća aktivnost krpelja)
• Primjena barijera radi smanjenja površine tijela koja je izložena krpeljima i sprječavanja kontakta s krpeljima (odjeća dugih rukava i dugih nogavica, umetanje nogavica u čarape ili čizme)
• Za boravka u prirodi ne nositi odjeću od dlakavih tkanina (vuna, flanel) jer se za nju krpelj lakše zakvači; ne odlagati odjeću na travu i grmlje; ne provlačiti se kroz nisko raslinje
• Za boravka u prirodi nositi odjeću svijetlih boja kako bi se krpelja lakše uočilo na odjeći i odmah uklonilo
• Korištenje odjeće i šatorskog platna impregniranog permetrinom koji ima aktivnost repelenta (odbija krpelje) i akaricida (ubija krpelje)
• Primjena repelenata – tvari koje odbijaju krpelje – koji se nanose na odjeću i obuću ili direktno na kožu (u obliku stika, tekućine, spreja)
• Nakon svakog boravka u prirodi gdje ima krpelja obvezno po dolasku kući pregledati odjeću i tijelo te ukoliko se naiđe na krpelja, odmah ga ukloniti
• CIJEPLJENJE: cijepljenjem se može spriječiti pojava krpeljnog meningoencefalitisa nakon ugriza krpelja. Treba naglasiti da cijepljenje štiti samo do jedne bolesti koju mogu prenijeti krpelji, a ne od svih!
• Cijepljenjem s 3 doze cjepiva postiže se zaštita koja traje oko 3 godine (što znači da se nakon 3 godine treba docijepiti ukoliko se želi zadržati odgovarajuća razina zaštite). Cijepljenje se preporuča osobama koje su češće izložene ugrizu krpelja i to samo u krajevima gdje krpeljnog meningoencefalitisa ima (u poznatim endemskim područjima). Opravdano je cijepljenje šumskih radnika, lovaca, ali i izletnika koji samo povremeno borave u endemskim krajevima.