Eldina Tulic
Chlamydia trachomatis (C. trachomatis), ili jednostavno rečeno – klamidija, je bakterija koja ne može rasti izvan žive stanice. Pripada rodu Chlamydiae gdje se, između ostalog, nalaze još dvije slične vrste: C. pneumoniae (koja uzrokuje određeni oblik upale pluća), te C. psittaci (koja u životinja, najčešće papiga, može biti uzročnik psitakoze).
Chlamydia trachomatis najčešće se prenosi spolnim odnosom. Kontaminacija prstiju s genitalnim iscjetkom može dovesti do infekcije konjunktive oka. Tad nastupa klamidijski konjunktivitis. Može se prenijeti i tijekom poroda na novorođenče. Tada svako treće novorođenče razvije inkluzijski konjunktivitis, a svako šesto upalu pluća.
Rizična skupina su adolescenti, dok je kod starijih osoba postotak oboljelih upola manji. Učestalost se dovodi u vezu s čestim promjenama spolnih partnera, poremećenom kvalitetom cervikalne sluzi čime se olakšava prodor virusima i bakterijama te nezaštićenim spolnim odnosom.
Spolno aktivnim djevojkama, ali i odraslim ženama s čimbenicima rizika (novi spolni partner, odnos bez zaštite) preporučuje se screening na klamidiju najmanje jednom godišnje. Trudnice i žene koje planiraju trudnoću bi također trebale testiranje na klamidiju provesti kao dio rutinske obrade.
Simptomi klamidije
Klamidija uobičajeno ima blage ili potpuno neprimjetne simptome koji rijetko upućuju na postojanje infekcije. Kod osoba koje imaju izražene simptome oni se obično javljaju između prve i četvrte sedmice nakon infekcije.
Simptomi koji se mogu javiti kod žena zaraženih klamidijom su bolovi tokom spolnog odnosa, žarenje ili peckanje prilikom mokrenja, potreba za češćim mokrenjem, neuobičajen vaginalni iscjedak, blag svrbež i peckanje stidnice, naročito u području predvorja rodnice, prigušeni bolovi u donjem dijelu trbuha, blago nemenstrualno krvarenje, mučnina, povišena tjelesna temperatura.
Simptomi klamidije koji se mogu javiti kod muškaraca su žarenje ili peckanje prilikom mokrenja, potreba za češćim mokrenjem, iscjedak iz penisa, svrab i crvenilo vanjskog ušća mokraćne cijevi, bol i otekline u testisima.
Ozbiljne posljedice
Ako se ne liječi, upala se može proširiti na organe male zdjelice, uzrokujući ozbiljnu upalu organa male zdjelice (tzv. zdjelična upalna bolest). Ona je glavnim uzrokom izvanmaterničnih trudnoća i neplodnosti.
U slučaju klamidijske upale u trudnoći, postoji mogućnost da se zarazi i novorođenče. Kod djece, klamidija tada najčešće uzrokuje upalu očiju, odnosno konjuktivitis, ili pluća, pneumoniju. Osim toga, klamidija može biti i uzrok prijevremenog porođaja, kao i spontanog pobačaja.
Dijagnoza
Dijagnoza je obično samo klinička, budući da su dijagnostički testovi komplicirani. Preporučuju se rutinski testovi za genitalne infekcije koji imaju sve veće značenje. Kod uretritisa, dijagnoza se temelji na isključenju gonoreje ili istodobnoj prisutnosti gonoreje i klamidijske infekcije.
C. trachomatis se može izolirati na kulturi stanica, ali samo u većim medicinskim centrima. C. trachomatis najbolje se može dijagnosticirati molekularnim metodama, odnosno testovima amplifikacije nukleinskih kiselina kao što je PCR, budući da su ovi testovi osjetljiviji od staničnih kultura, a lakša je i priprema uzorka.
Klamidija se ne može dijagnosticirati PAPA testom. U nekim slučajevima se u nalazu može posumnjati na prisutnost klamidije zbog određenih staničnih promjena, ali to nije dijagnostička metoda i mora se napraviti cervikalni bris.
Uzimanje brisa cerviksa radi se u ginekološkoj ordinaciji, kratkotrajan je i potpuno bezbolan postupak. Ovisno o simptomima koje imate te kliničkom nalazu koji je utvrdio ginekolog, možda će vam preporučiti briseve i na druge spolno prenosive uzročnike.
Za genitalne i očne infekcije također se koristi dokazivanje antigena imunoenzimskim testom (ELISA) ili testom direktne imunofluorescencije, ali obje metode imaju slabiju osjetljivost od kulture i testova amplifikacije nukleinskih kiselina. Serološki testovi se koriste u dijagnosticiranju novorođenačke pneumonije i limfogranuloma venereum.
Klamidijske genitalne infekcije su vrlo česte u žena pa se preporučuje testiranje svih spolno aktivnih žena mlađih od 25 godina jednom ili dva puta godišnje. Testiranje isto tako treba biti rutinski dio pregleda trudnice.
Važan epidemiološki podatak u dijagnosticiranju C. psittaci jest blizak dodir s pticama, obično s papigama.
Liječenje klamidijske infekcije
Uzorak za laboratorijsku dijagnostiku najčešće se dobiva obriskom vrata maternice tijekom ginekološkog pregleda, a uzimanje brisa je bezbolno. Najnoviji testovi koji se temelje na umnožavanju nukleinske kiseline (PCR, LCR) mogu koristiti uzorak urina ili sekret iz uretre ili cerviksa.
Rezultati u većine testova su dostupni nakon tri dana. U slučaju dokazane infekcije treba započeti antibiotsko liječenje. Danas najčešće za nekompliciranu klamidijsku genitalnu infekciju koristimo azitromicin.
Lijek treba popiti u potpunosti bez obzira na raniji nestanak simptoma, također treba liječiti i spolnog partnera. Spolnog partnera ili više njih treba liječiti i ukoliko nemaju izražene simptome i to je vrlo važno kako bi se spriječilo širenje bolesti, ali i reinfekcija koja kod žena povećava mogućnost razvoja upalne bolesti zdjelice.
Prevencija od klamidijske infekcije
Prevencija spolno prenosivih bolesti temelji se na odgovornom spolnom ponašanju koje podrazumijeva suzdržavanje od seksualnih odnosa s nepoznatim ljudima, izbjegavanje čestog mijenjanja partnera i redovitu upotrebu prezervativa prilikom spolnih odnosa.
U monogamnim vezama važno je koristiti zaštitu sve dok ne budete sigurni da vaš partner nema neku od spolno prenosivih bolesti, a to se može dokazati jedino testiranjem, odnosno obriskom mokraćne cijevi ili davanjem uzorka ejakulata i/ili urina.
Komunikacija s partnerom također je izuzetno važan dio odgovornog spolnog ponašanja. Prije upuštanja u spolne odnose, bilo bi dobro da zajedno porazgovarate o pitanjima kao što su:
• jesam li ja prva osoba s kojom moj partner stupa u seksualni odnos ili je imao intimnih partnera prije mene?
• u slučaju da je moj partner imao druge seksualne partnere prije ovog odnosa, je li koristio zaštitu i koju?
•ima li moj partner (ili je imao) neku od spolno prenosivih bolesti i je li se ikad testirao na spolno prenosive bolesti?
• koji oblik kontracepcije moj partner želi koristiti?
• kako bi moj partner postupio u slučaju da se dogodi trudnoća?
I za kraj, savjetujemo da ne ignorirate bilo kakve simptome koji bi mogli značiti da imate spolno prenosivu bolest. Javite se svome liječniku što prije jer većina spolno prenosivih infekcija ne ostavlja posljedice ako se na vrijeme prepozna i liječi. Čuvajte svoje opće i reproduktivno zdravlje!
Trudnice i klamidijska infekcija
Klamidijska genitalna infekcija može dovesti do spontanog pobačaja ili prijevremenog poroda, a tijekom samog poroda može doći do infekcije spojnice oka novorođenčeta ili novorođenče može razviti upalu pluća.
Zbog učestalosti klamidijske infekcije i njezinih neupadljivih simptoma nužno je uzeti bris vrata maternice trudnice, te ukoliko je to potrebno liječiti oba partnera.
Petar Jovanović
