Ordinacija Medium.ba

Bipolarni poremećaj – pojam, simptomi, iskustva, utjecaj na mozak

Oscilacije u promjeni raspoloženja su dio naše svakodnevice. Ljudi su srećni kada im se dogodi nešto prijatno ili kada pomišljaju na vesele stvari, tužni su kada im nešto ne ide, kada nešto izgube ili ne ostvare a bilo im je od značaja, i to su sve normalne reakcije.

Problem sa osjećanjima nastaje kada promjene u raspoloženju ne prate promjene i u životnim okolnostima.

Bipolarni poremećaj naziva se i afektivni poremećaj jer najviše utiče na emocije koje nisu u skladu sa realnom situacijom i ne predstavljaju očekivani odgovor na neku situaciju u životu.

Emocije su kompleksno stanje osjećaja koji uključuju psihički doživljaj npr. bijesa, straha, a koje mogu dovesti do promjena u tijelu, kao na primjer napetosti ili nekog drugog ponašanja koje je proizvod određene emocije. Ljuta osoba može zalupiti vratima, povisiti ton ili naglo napustiti prostoriju; anksiozna soba može stalno iščekivati opasnu situaciju tamo gdje i ne prijeti opasnost, može pribjegavati raznim mjerama zaštite, mogu joj se znojiti dlanovi itd.

Bipolarni poremećaj spada u skupinu poremećaja raspoloženja. Poremećaji raspoloženja su duševni poremećaji u kojima se osnovne psihopatološke promjene odvijaju na razini raspoloženja, ali događaju se i druge promjene u psihičkim i fizičkim funkcijama.

Na osnovu kriterija DSM-IV („Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fourth Edition“), u grupu bipolarnog afektivnog poremećaja uključuju se Bipolarni poremećaj tip I (najmanje 1 manična epizoda +/- depresija); Bipolarni poremećaj tip II (najmanje 1 hipomanična epizoda +/- depresija) i Ciklotimija.

Simtomi i klinička slika Bipolarnog poremećaja

Zaštitni znak bipolarnog poremećaja je napad manije. Tijekom njega, adolescentovo raspoloženje može biti ili jako pozitivno ili jako razdražljivo što se često izmjenjuje ovisno o društvenim okolnostima. Govor je brz i užurban, spavanje je skraćeno a samopouzdanje raste. Manija može doseći razmjere psihoze, npr. “sjedinio sam se s Bogom”. Rasuđivanje može biti jako poremećeno, a adolescent se može riskantno ponašati, npr. upustiti se u promiskuitetne spolne odnose ili nepažljivu vožnju.

Posljednjih se godina izraz “bipolaran” primjenjivao na djecu prije puberteta, s nestalnim, jakim raspoloženjima. Ovo je dvojbeno, i područjem je aktivnog istraživanja. Ta djeca imaju dramatična raspoloženja, no njihovo je trajanje puno kraće, često samo nekoliko trenutaka. Početak je karakteristično podmukao, a u anamnezi se tipično nalazi podatak kako je dijete uvijek bilo vrlo temperamentno i s njim se teško izlazilo na kraj.

Odgovarajućom obradom se mora isključiti niz zdravstvenih poremećaja i trovanja raznim tvarima, uključujući i toksikološki probir na zloporabu lijekova (npr. amfetamine, kokain, fenciklidine) i toksine okoliša (npr. olovo). Liječnik također treba tragati za ubrzavajućim čimbenicima, poput teškog psihološkog stresa, uključujući spolno zlostavljanje ili incest.

Kliničku sliku BAP-a karakteriziraju ciklične smjene depresije i povišenog raspoloženja, koje može biti jače izraženo (manija), ili u blažem obliku (hipomanija). Između navedenih epizoda uslijede razdoblja u kojima je raspoloženje uravnoteženo (eutimija). Učestalost izmjene epizoda, kao i njihova obilježja, mogu biti vrlo raznolika, a o njima, uz adekvatno liječenje, ovisi ishod, tj. prognoza poremećaja.

Najčešće BAP počinje depresivnom epizodom, nakon čega se depresivne faze izmjenjuju sa maničnim, dok se kod 10-20% oboljelih javljaju samo manične epizode. Obično su epizode neliječene depresije duže, učestalijeg recidiviranja, i mogu trajati od 6-10 mjeseci. Manične epizode počinju uglavnom naglo, a neliječene traju oko tri mjeseca.

Često se smanjuju libido i apetit, dolazi do poremećaja spavanja kao nesanica, rano buđenje, isprekidano spavanje. Na ovakve simptome često reagira obitelj ili bliski prijatelji jer osoba prestaje biti funkcionalna u svakodnevnom životu.

Manična faza

Osoba u fazi manije opisuje se kao pretjerano pričljiva, razdražljiva, sa čestim sukobima sa drugima. Povišeno raspoloženje odlikuje euforičnost, neobično dobro osjećanje, radost, osoba se ponaša bučno, dok njeno ponašanje biva propraćeno igrom riječi. Takva osoba vrlo često uključuje nekritičan entuzijazam u međuljudskim, seksualnim i radnim interakcijama. Osoba u maniji može pretjerivati u nuđenju raznih usluga drugima, te na taj način djelovati nametljivo, nadalje, može se ponašati seksualno provokativno, verbalizujući neumjesne primjedbe.

Hipomanija


Hipomanija je obilježena trajno blago povišenim raspoloženjem, povećanom energijom i aktivnosti sa obično izraženim osjećajem blaženstva, kao i tjelesne i duševne uspješnosti. Prisutna je često povećana društvenost, razgovorljivost, familijarnost, smanjena je potreba za spavanjem, međutim sve navedene promjene nisu izražene u tolikoj mjeri kao u maniji, te je radna i socijalna funkcionalnost uglavnom održana.

Depresivno stanje

U depresivnoj fazi osoba ima simptome suprotne onima u maniji. Raspoloženje je sniženo, energetski status nizak, tako da se osoba osjeća iscrpljeno, umorno, slabo, malaksalo sa gibitkom interesovanja za stvari koje su je ranije veselile. Tako će osoba, u zavisnosti od stepena depresije, zapustiti svoju ličnu higijenu, može čak posve zapustiti svoj fizički izgled, imati teškoća oko poslova koje je ranije radila sa lakoćom, a u ovoj fazi ih obavlja sa teškoćom, te se mora na njih prisiljavati. Mnogi oboljeli od bipolarne depresije razmišljaju o samoubistvu, te znatan broj njih pokuša suicid, na šta treba biti obazriv.

Liječenje bipolarnog poremećaja


Osnova liječenja bipolarnog afektivnog poremećaja su psihofarmaci. Osim toga u liječenju se koristi i psihoterapija. Zapravo najbolje je kombinirati psihofarmake i psihoterapiju. Psihoterapija uključuje razvijanje odnosa s klijentom koji boluje od ove bolesti te psihoedukaciju o samoj bolesti i simptomima po kojima se može prepoznati pogoršanje bolesti.

loading...

Osobno smatram opasne poruke koje su česte u tzv. popularnoj psihologiji poput mislite pozitivno pa će se problemi riješiti (parafrazirala sam niz sličnih poruka na koje sam naišla), jer osobu koja boluje od ove bolesti mogu baciti u još veći problem. Primjerice kada je osoba u fazi depresije ona ne može voljno utjecati da bi se osjećala bolje, što kod nje može još izazvati i osjećaj krivnje; kako drugi ljudi mogu, a meni ne ide.

Dobra dijagnostika, uspješna kalibracija lijekova i kvalitetna psihoterapija utječu na to da osoba s ovim poremećajem normalno funkcionira, ostvaruje sebe i odnose s drugim ljudima i aktivan je član društva koji svojim djelovanjem doprinosi tom istom društvu.

Bipolarni poremećaj, iskustvo pacijenta

Bolesnica u dobi od 40 godina, šest hospitalizacija. Bolest počela s 28 godina, u to je vrijeme bila udata, majka dvoje djece, zaposlena s visokom stručnom spremom, bila na rukovodećem mjestu. Prema anamnestičkim podacima: suicid jednog roditelja, koji prije toga nije bio psihijatrijski liječen, uskoro potom umrla majka, bolesnica ne zna od čega, “majka nije bolovala”. Bolesnica je u to vrijeme imala 14 godina. Odrasla kod tete po ocu, smatra, da su “joj i teta i tetak bili dobri”. Uredno je završila školu. Udala se iz ljubavi, brak skladan, ima dvoje djece. Uvijek je bila zadovoljna životom, ne sjeća se da je “patila” nakon gubitka roditelja, jer joj je u tetinoj kući “bilo dobro”.

Početak bolesti povezuje sa “skandalom” na proslavi nečijeg rođendana, kada je osjetila kao da ona mora sve zabavljati i sa svima se nazdravljati, stalno je sama točila piće i napila se. Izgubila je kontrolu i suprug joj je to zamjerio. Ona je završila u bolnici. Otpuštena je nakon 8 tjedana s Dg: mania.

Tu je terapiju uzimala preko 2 godine, kontrolirala nivo litija i bila u dobroj remisiji. Potom samoinicijativno prestaje uzimati i litij i haloperidol. Već nakon 3 mjeseca ponovno završava u bolnici, sada u epizodi psihotične depresije.

Hospitalizacija se prolongira, vraća se na terapiju. Vrlo brzo se postiže remisija, ponovno se vraća na svoje radno mjesto, suprug brine o njoj i obitelj dobro funkcionira, kćerke se školuju, bolesnica dobro situirana, dobro zarađuje i ona i suprug. U stabilnoj je remisiji nekoliko godina, “nema nikakvih psihičkih smetnji sve do smrti supruga”, nakon čega završi u bolnici “i unatoč uzimanju terapije”. Uslijedilo je nekoliko epizoda i hospitalizacija, primala vrlo visoke doze i antidepresiva i antipsihotika i litija. Oko 2 godine je na bolovanju i konačno, opet u dobroj remisiji vraća se na posao, no ne svoje radno mjesto, “već na posao ispod očekivanja, na manju plaću, lošije uvjete”. Postepeno dobiva novo radno mjesto, postaje zadovoljnija i dobro funkcionira. Nalazi prijatelja s kojim povremeno izlazi, ali “radi djece ne misli na novi brak”.

Prije oko 5 mjeseci imala “bubrežni napad”, nađeni su joj kamenci, ali i zakazivanje jednog bubrega, koji je izvađen i istovremeno je prekinuta terapija . Ostaje bez ikakve psihofarmakoterapije i ulazi u maničnu epizodu nakon oko 3,5 mjeseca od prekida terapije.

Zaprimljena u fazi psihotične manije s jakom agitiranošću, maničnim afektom, sklona trošenju novaca uz osjećaj osobite ljepote i važnosti, pati od nesanice, neadekvatno se odijeva.

Već za 10 dana postiže se poboljšanje i nakon još tjedan dana postiže se remisija. Bolesnica se nakon 3 tjedna hospitalizacije otpušta u zadovoljavajućoj remisiji i vraća se na posao.

Iz ovog primjera treba zapamtiti, da bipolarni poremećaj u pravilu ima bolju prognozu od shizofrenije, no korištene doze su nešto više nego kod shizofrenije. Izmjenjuju se manične i depresivne epizode u skladu s prirodnim tokom bolesti, ali manije mogu uslijediti i “isprovocirane” antidepresivima. Bipolarni poremećaj pokazuje visoko značenje pozitivnog herediteta.

loading...

Bipolarni poremećaj vremenom počinje da smanjuje funkcije mozga

Rezultati studije provedene u periodu od četiri godine, objavljeni u žurnalu Biološka psihijatrija (Biological Psychiatry), podržavaju ranija saznanja da kod osoba sa bipolarnim poremećajem mozak nakon nekog vremena počinje slabije funkcionisati.

Snimci uz pomoć magnetne rezonance mozgova 20 pacijenata sa bipolarnim poremećajem i istog broja volontera bez oboljenja pokazali su da svi tokom vremena gube male količine moždanog tkiva. Međutim, kod osoba sa bipolarnim poremećajem, gubljenje sive tvari – gdje se prerađuju nervni signali i u područjima važnim za memoriju, prepoznavanje lica i koordinaciju – bilo je veće nego u kontrolnoj grupi.

Naučnici sa Univerziteta u Edinburgu također su otkrili da su osobe koje su izgubile najviše sive tvari imale najviše epizoda manije i depresije i najveći pad moždane funkcije. Međutim, nije jasno da li je gubitak moždanog tkiva uzrok ili posljedica bolesti.

U svakom slučaju, studija podržava tezu da je kod osoba sa bipolarnim poremećajem kognitivna funkcija narušena, što može objasniti probleme sa kojima se pacijenti suočavaju kada se vrate na svoje radno mjesto.

Stoga, obezbjeđivanje najboljeg načina liječenja i spriječavanje remisije predstavljaju najvažniji cilj dugoročne kontrole ovog oboljenja.

loading...

Eldina Tulic

Your Header Sidebar area is currently empty. Hurry up and add some widgets.