Anksioznost – simptomi, liječenje, iskustva poremećaja anskioznosti i tjeskobe

Borite li se s tjeskobom? Evo kako prepoznati znakove, simptome i različite vrste anksioznosti – i pronaći pomoć koja vam je potrebna.

Što je anksiozni poremećaj?

Anksioznost je normalna reakcija na opasnost, automatski odgovor našeg tijela “borbu ili bijeg” koji se aktivira kada se osjećate ugroženo, pod pritiskom ili ste suočeni s izazovnom situacijom, poput razgovora za posao, ispita ili prvog sastanka. Umjerena anksioznost nije nužno loša stvar. To vam može pomoći da budete budni i skoncentrisani, potaknuti vas na akciju i motivirati vas za rješavanje problema. Ali kada je anksioznost stalna ili intenzivna – kada brige i strahovi ometaju vaše odnose i svakodnevni život – vjerojatno ste prešli crtu između normalne anksioznosti na područje anksioznog poremećaja.

Budući da su anksiozni poremećaji skupina povezanih stanja, a ne jedan poremećaj, simptomi mogu varirati od osobe do osobe. Jedan pojedinac može patiti od intenzivnih napada tjeskobe koji napadaju bez upozorenja, dok drugi postaje paničan pri pomisli da se druži sa ljudima na zabavi. Netko se drugi može boriti s onesposobljavajućim strahom od vožnje ili nekontroliranim, nametljivim mislima. Ipak, drugi može živjeti u stalnoj napetosti, brinući se o svemu i svačemu. No usprkos različitim oblicima, svi anksiozni poremećaji izazivaju jak strah ili zabrinutost nesrazmjerno situaciji koja ih izaziva.

Iako vas anksiozni poremećaj može onemogućiti, spriječiti vas da živite život kakav želite, važno je znati da niste sami. Anksiozni poremećaji spadaju su u najčešće probleme mentalnog zdravlja – i oni su vrlo izlječivi. Jednom kada shvatite svoj anksiozni poremećaj, morate poduzeti korake da smanjite simptome i vratite kontrolu nad svojim životom.

Imam li anksiozni poremećaj?

Ako se identificirate sa bilo kojim od sljedećih sedam znakova i simptoma, koji su stalni i ne prolaze, možda patite od anksioznog poremećaja:

1. Jeste li stalno napeti, zabrinuti ili na ivici nerava?
2. Da li vas anksioznost ometa u poslovnim, školskim ili obiteljskim obvezama?
3. Da li vas muče strahovi za koje znate da su iracionalni, ali ne možete ih se riješiti?
4. Vjerujete li da će se dogoditi nešto loše ako se određene stvari ne učine na određeni način?
5. Izbjegavate li svakodnevne situacije ili aktivnosti jer vam izazivaju tjeskobu?
6. Doživljavate li iznenadne, neočekivane napade panike koja vam ubrzava rad srca?
7. Osjećate li se kao da je opasnost i katastrofa iza svakog ugla?

Znakovi i simptomi anksioznih poremećaja

Pored primarnog simptoma pretjeranog i iracionalnog straha i brige, drugi uobičajeni emocionalni simptomi anksioznog poremećaja uključuju:

• Osjećaj straha ili neuzvjerenost
• Umišljanje znakova opasnosti
• Predviđanje najgoreg
• Problemi u koncentraciji
• Osjećam se napeto i nestabilno
• Razdražljivost
• Osjećaj kao da ti je um prazan

Ali tjeskoba je više nego samo osjećaj. Kao rezultat reakcije tijela kroz borbu ili bijeg, anksioznost također uključuje širok raspon fizičkih simptoma, uključujući:

• Udarajuće srce – ubrzan rad
• Znojenje
• glavobolje
• Trbušna nervoza
• Vrtoglavica
• Često mokrenje ili proljev
• Kratkoća daha
• Napetost mišića ili trzanje
• Tresete se ili drhtite
• Nesanica

Zbog ovih fizičkih simptoma, oboljeli od anksioznosti često miješaju svoj poremećaj sa medicinskom bolesti. Oni mogu posjetiti mnoge liječnike i obaviti brojna putovanja u bolnicu prije nego što konačno utvrde njihov anksiozni poremećaj.

Veza između simptoma anksioznosti i depresije

Mnogi ljudi s anksioznim poremećajima u nekom trenutku također pate od depresije . Smatra se da anksioznost i depresija proizlaze iz iste biološke ranjivosti, što može objasniti zašto oni tako često idu ruku pod ruku. Budući da depresija pogoršava tjeskobu (i obrnuto), važno je potražiti liječenje za oba stanja.

Šta je napad anksioznosti?

Napadi anksioznosti, poznati i kao napadi panike , epizode su jake panike ili straha. Napadi anksioznosti obično se javljaju iznenada i bez upozorenja. Ponekad postoji očigledan okidač – na primjer, zaglavili ste se u liftu ili razmišljate o velikom govoru koji morate dati – ali u drugim slučajevima napadi neočekivani i neutemeljeni u realnom svijetu.

Napadi anksioznosti najčešće završe unutar 10 minuta, a rijetko traju duže od 30 minuta. Ali tijekom tog kratkog vremena, vi ćete doživjeti toliko teški teror da se osjećate kao da ćete umrijeti ili potpuno izgubiti kontrolu. Fizički simptomi napada anksioznosti su sami po sebi toliko zastrašujući da mnogi misle da imaju srčani udar. Nakon završetka napada anksioznosti, možete se brinuti da li ćete dobiti drugi, posebno na javnom mjestu, gdje pomoć nije dostupna ili ne možete lako pobjeći.

Simptomi napada anksioznosti uključuju:

• Napad prekomjerne panike
• Osjećaj gubitka kontrole ili osjećaj da ćete poludjeti
• Srčana palpitacija ili bol u prsima
• Osjećate se kao da ćete se onesvijestiti
• Problemi s disanjem ili gušenjem
• hiperventilacija
• Napadi vrućine ili groznice
• Drhtanje
• Mučnina ili stomačni grčevi
• Osjećate se odvojenim od stvarnosti

Važno je potražiti pomoć ako počnete izbjegavati određene situacije jer se bojite napada panike. Istina je da su napadi panike vrlo izliječivi. U stvari, mnogi ljudi se riješe panike u roku od samo 5 do 8 tretmana.

Vrste anksioznih poremećaja i njihovi simptomi

Anksiozni poremećaji i stanja usko povezana s anksioznim poremećajima uključuju:

Generalni anksiozni poremećaj

Ako vas stalne brige i strahovi ometaju u obavljanju svakodnevnih aktivnosti ili vas muči uporni osjećaj da će se dogoditi nešto loše, možda patite od generaliziranog anksioznog poremećaja – GAD. Osobe sa GAD-om su kronični zabrinuti i gotovo cijelo vrijeme se osjećaju anksiozno, iako možda i ne znaju zašto. Anksioznost povezana s GAD-om često se očituje u fizičkim simptomima kao što su nesanica, želučani nemir, nemir i umor.

Panični napadi i panični poremećaji

Panični poremećaj karakteriziraju opetovani, neočekivani napadi panike, kao i strah da ćete doživjeti još jednu epizodu. Agorafobija, strah da ćete biti negdje gdje će bijeg ili pomoć biti nedostupna u slučaju napada panike, također može pratiti poremećaj panike. Ako imate agorafobiju, vjerojatno ćete izbjegavati javna mjesta poput trgovačkih centara ili zatvorenih prostora poput aviona.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD)

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD) karakteriziraju neželjene misli ili ponašanja koja izgledaju da ih je nemoguće zaustaviti ili kontrolirati. Ako imate OCD, možda ćete se osjećati uznemireno zbog opsesija, poput ponavljajuće brige da ste zaboravili ugasiti pećnicu ili da biste nekoga mogli povrijediti. Također možete patiti od nekontroliranih kompulzija, kao što je pranje ruku iznova i iznova.

Fobije i iracionalni strahovi

Fobija je nerealno ili pretjerana strah od određenog objekta, djelatnosti ili situacije koja u stvarnosti predstavlja malo do nimalo opasnosti. Uobičajene fobije uključuju strah od životinja (poput zmija i pauka), strah od letenja i strah od visine. U slučaju teške fobije, ljudi rade sve što je u njihovoj moći kako bi izbjegli predmet svog straha. Nažalost, izbjegavanje samo jača fobiju.

Socijalni anksiozni poremećaj

Ako imate oslabiti strah da vas drugi gledaju negativno i ponižavaju u javnosti, možda imate socijalni anksiozni poremećaj, poznat i kao socijalna fobija. Socijalni anksiozni poremećaj može se smatrati ekstremnom stidljivošću. U teškim slučajevima, socijalne situacije se izbjegavaju u potpunosti. Anksioznost zbog javnog nastupa ili izvedbe (poznatija kao scenski strah) najčešća je vrsta socijalne fobije.

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) ekstremni je anksiozni poremećaj koji se može javiti nakon traumatičnog ili po život opasnog događaja. PTSP se može smatrati napadom panike koji rijetko, ako ikad napusti osobu. Simptomi PTSP-a uključuju flashback ili noćne more o incidentu, hipervigilanciju, plašljivost i sklonost prepadanju, povlačenje od drugih i izbjegavanje situacija koje podsjećaju na događaj.

Razdvojni anksiozni poremećaj

Iako je tjeskoba zbog razdvojenosti normalna faza razvoja, ako se tjeskobe pojačavaju ili su dovoljno uporne da ometaju školu ili druge aktivnosti, vaše dijete može imati poremećaj anksioznosti razdvajanja. Djeca s anksioznim poremećajem razdvajanja mogu se uznemiriti samo pomišljanjem da su daleko od mame ili tate i žale se na bolest da se ne bi igrala s prijateljima ili išla u školu.

Samopomoć kod tjeskobe

Nemaju svi koji puno brinu anksiozni poremećaj. Možda ćete se osjećati anksiozno zbog pretjerano zahtjevnog rasporeda, nedostatka vježbanja ili spavanja, pritiska kod kuće ili na poslu, ili čak zbog previše kofeina. Suština je da, ako je vaš životni stil nezdrav i stresan, vjerovatnije je da ćete se osjećati anksiozno – bez obzira na to imate li anksiozni poremećaj ili ne. Ovi savjeti mogu pomoći u smanjenju anksioznosti i upravljanju simptomima poremećaja:

Povežite se s drugima. Usamljenost i izoliranost mogu potaknuti ili pogoršati anksioznost, dok vam razgovori o brigama licem u lice često mogu učiniti da izgledaju manje opasno. Dajte sebi zadatak da se redovito družite s prijateljima, pridružite se grupi za samopomoć ili podršku ili podijelite svoje brige i zabrinutosti s voljenom osobom kojoj vjerujete. Ako nemate nikoga s kim biste mogli kontaktirati, nikad nije kasno za izgradnju novih prijateljstava i mreže podrške.

Upravljanje stresom. Ako su vam razine stresa iznimno visoke, upravljanje stresom vam može pomoći. Pogledajte svoje odgovornosti i vidite ima li nekih kojih se možete odreći, odbiti ili delegirati drugima.

Vježbajte tehnike opuštanja. Kada se redovito vježbaju tehnike opuštanja poput meditacije, progresivnog opuštanja mišića i duboko disanje, one mogu umanjiti simptome anksioznosti i povećati osjećaj opuštenosti i emocionalne dobrobiti.

Vježbajte redovito. Vježba je prirodno ublažavanje stresa i ublažavanje tjeskobe. Da biste postigli maksimalnu korist, težite da imate najmanje 30 minuta aerobne tjelovježbe većinu dana (podijeljeno u kratka razdoblja ako je to lakše). Ritmičke aktivnosti koje zahtijevaju pomicanje ruku i nogu su posebno učinkovite. Pokušajte šetati, trčati, plivati, borilačke vještine ili plesati.

Naspavajte se dovoljno. Manjak sna može pogoršati anksiozne misli i osjećaje, zato pokušajte imati sedam do devet sati kvalitetnog sna noćno .

Budite pametni u pogledu kofeina, alkohola i nikotina. Ako se borite s anksioznošću, možda biste trebali razmotriti smanjenje unosa kofeina ili njegovo potpuno izbacivanje iz konzumacije. Slično tome, alkohol također može pogoršati anksioznost. I dok se može činiti da cigarete smiruju, nikotin je zapravo moćan stimulans koji dovodi do više, a ne niže razine anksioznosti. 

Zaustavite kroničnu zabrinutost. Zabrinutost je mentalna navika koju možete naučiti razbiti. Strategije poput stvaranja razdoblja zabrinutosti, izazivanja anksioznih misli i učenja prihvaćanja nesigurnosti mogu značajno smanjiti brigu i smiriti vaše anksiozne misli.

Kada potražiti stručnu pomoć za simptome anksioznosti

Iako strategije samopomoći mogu biti vrlo učinkovite, ako su vaše brige, strahovi ili napadi anksioznosti postali toliko veliki da uzrokuju ekstremne nevolje ili ometaju vašu svakodnevnu rutinu, važno je potražiti stručnu pomoć.

Ako imate mnogo fizičkih simptoma anksioznosti, započnite s liječničkim pregledom. Vaš liječnik može provjeriti da vašu anksioznost ne uzrokuje medicinsko stanje, poput problema sa štitnjačom, hipoglikemije ili astme. Budući da određeni lijekovi i dodaci mogu uzrokovati anksioznost, vaš liječnik će također htjeti znati sve recepte, lijekove bez recepta, biljne lijekove i rekreacijske lijekove koje uzimate.

Ako vaš liječnik odbaci medicinski uzrok, sljedeći korak je savjetovanje s terapeutom koji ima iskustva s liječenjem anksioznih poremećaja . Terapeut će raditi s vama kako bi utvrdio uzrok i vrstu vašeg anksioznog poremećaja i osmislio tijek liječenja.

Liječenje anksioznih poremećaja

Anksiozni poremećaji vrlo dobro reagiraju na terapiju i to često u relativno kratkom vremenu. Specifičan pristup liječenju ovisi o vrsti anksioznog poremećaja i njegovoj ozbiljnosti. No općenito, većina anksioznih poremećaja liječi se terapijom, lijekovima ili nekom kombinacijom te dvije opcije. Kognitivno-bihevioralna terapija i terapija izloženosti su vrste bihevioralne terapije, što znači da se fokusiraju na ponašanje, a ne na temeljne psihološke sukobe ili pitanja iz prošlosti. One mogu pomoći u problemima kao što su napadi panike, opća anksioznost i fobije.

Terapija kognitivnog ponašanja pomaže vam prepoznati i suočiti se sa negativnim obrascima razmišljanja i iracionalnim uvjerenjima koja potiču vašu anksioznost.

Terapija izloženosti potiče vas da se suočite sa svojim strahovima i strepnjama u sigurnom, kontroliranom okruženju. Kroz postupno izlaganje objektu ili situaciji koji izazivaju strah, bilo u vašoj mašti ili u stvarnosti, stječete veći osjećaj kontrole. Kad se suočite sa svojim strahom a da pritom ne budete povrijeđeni, vaša će se tjeskoba smanjivati.

Lijekovi za anksiozne poremećaje

Ako imate dovoljno ozbiljnu anksioznost da vam ometa sposobnost funkcioniranja, lijekovi mogu pomoći ublažiti neke simptome anksioznosti. Međutim, lijekovi za uznemirenost mogu izazvati ovisnost i uzrokovati neželjene ili čak opasne nuspojave, zato budite pažljivi u biranju svojih mogućnosti. Mnogi ljudi koriste lijekove protiv anksioznosti iako bi terapija, vježbanje ili strategije samopomoći djelovale jednako dobro ili bolje – bez nuspojava i kontraindikacija. Važno je izmjeriti prednosti i rizike lijekova protiv anksioznosti kako biste mogli donijeti informiranu odluku.